Tekstovi s ključnom riječi: umjetnost

Patti Smith o pisanju poezije

Pjesnikinja Patti Smith otkrila je za Dazed što misli o pisanju poezije, a krilaticu kojom se vodi, preporučila bi svima, 'čitajte sve što možete'.

Drugima nikad ne bi govorila što da čitaju, ali navodi svoje favorite, Rilkea, Rimbauda, Whitmana, Ginsberga, Plath i Wordswortha, te kao veliki utjecaj navodi i T.S. Eliota. Smatra da treba učiti od ovakvih velikana prije upuštanja u stvaranje vlastite poezije.

Marina Abramović - gospođa performans!

Marina Abramović rođena je 30. studenog 1946. u Beogradu, u kojem nakon slikarskog obrazovanja na tamošnjoj i zagrebačkoj Akademiji izvodi svoje prve performanse. Kao dijete vojnih lica, imala je strog odgoj. Otac joj u sedamnaestoj poklanja pištolj, a u isto doba počinje se igrati noževima. Uvijek će ju zanimati bol i patnja.

Često spominje kako ju je za čitav život obilježio nedostatak svake roditeljske nježnosti i njihova čvrsta pravila, među kojima je bio izlazak do 10 navečer i u studentskim danima.

Gertrude Stein - Picasso ženskim očima

„Gertrude Stein i Pablo Picasso, američki pragmatizam i iberski policentrizam na domjenku u Parizu ... dvije individue i dva paralelna vulkana koji se približavaju i udaljavaju, šireći koncentrične krugove vlastite nadmoći,“ piše Zlatko Zimau pogovoru knjige Picasso Gertrude Stein, zrcaleći autoričin ekstravagantni stil izražavanja.

Diane Arbus - Fotografkinja nakaza

Poznata kao fotografkinja nakaza, Diane Arbus je najčešće fotografirala ljude s društvene margine, neprestano tražeći skrivene priče na neočekivanim mjestima: nudističkim kampovima, cirkusima, klubovima, mentalnim ustanovama, ulicama i parkovima.

"Ima nešto od legende kod nakaza,” izjavila je. "Poput lika u bajci koji vas zaustavi i traži da riješite zagonetku."

Arbus je rođena kao Diane Nemerov 14. ožujka 1923. u New Yorku u imućnoj židovskoj obitelji koja ju je poticala da postane slikarica. Međutim, nakon srednje škole odustala je od slikarstva zato što su joj govorili da je odlična u tome, a ona je mislila "da ako sam toliko dobra, nije vrijedno truda." U jednom intervjuu kasnije je priznala da joj se "obiteljsko bogatstvo oduvijek činilo ponižavajućim. Bilo je to kao da sam princeza u nekom odvratnom filmu čija je radnja smještena u nekoj transilvanijski opskurnoj srednjoeuropskoj zemlji."

Frida Kahlo - Simbol slobode i Meksika

Magdalena Carmen Frida Kahlo y Calderon, intrigantna žena i slikarica, rođena je 6. srpnja 1907. u vlastitom domu ''Plava kuća'' (La Casa Azul) u predgrađu Mexico Cityja. Sama Frida tvrdila je kako je rođena 7. srpnja 1910. zbog pokretanja Meksičke revolucije iste godine. Željela je da se početak njenog života povezuju s početkom modernog Meksika.

Njezin život započeo je s boli koja je kasnije bila čest motiv njenih slika, nastalih kao posljedica skraćivanja mučnog vremena prikovanosti za krevet. Sa šest godina preboljela je dječju paralizu dobivši trajne posljedice deformacije stopala i stanjene noge što je kao adolescentica skrivala hlačama, a kasnije dugim suknjama nadahnutim meksikanskim narodnim nošnjama koje su, zajedno sa spojenim obrvama, postale njezin zaštitni znak.

Zla kob pratila ju je i kad je u dobi od osamnaest godina doživjela sudar u kojem je, osim borbe za život, oštetila kralježnicu, slomila rebra i zdjelicu, što je kasnije utjecalo i na njezinu neplodnost.

Isadora Duncan - Poezija u pokretu

"Plesač budućnosti bit će onaj čije tijelo i duša budu toliko srasli jedno u drugo da jezik duše postane pokret tijela. On neće pripadati nekoj naciji nego cijelome čovječanstvu."

Riječi su to Isadore Duncan, žene koja je bosa i u lepršavim kostimima pokrenula plesnu revoluciju, potaknula mlade plesačice da nađu vlastite izraze i razbiju konvencije te vratila ples na visoko mjesto među umjetnostima.

Poput Terpychore, muze plesa (a i sama je voljela crpiti utjecaje iz grčke mitologije), inspirirala je brojne umjetnike i umjetnice koji su pokušali/e uhvatiti esenciju njezina divljeg i slobodnog plesa.

Osim što je bila slobodoumna borkinja za ženska i socijalna prava te revitalitaciju umjetnosti, bila je i "utjelovljena poezija", kako ju je nazvao kipar Lared Taft. I kao što je poezija nerijetko prožeta tragičnim patosom, tako su i njezin život, sve do dramatičnog i preranog kraja, pratili brojni tužni događaji.

Angažirana fotografkinja Dorothea Lange


No country has ever closely scrutinized itself visually that I know of… I know what we could make of it if people only thought we could dare to look at ourselves.

Krajem 19. stoljeća u SAD-u se počinje razvijati dokumentarna i društveno angažirana fotografija.

Njenoj su afirmaciji pridonijeli fotografi poput Jacoba Riisa, koji je prikazivao život siromašnih Njujorčana, ili Lewisa Hinea, koji je prikazivao dječji rad, posljedice suše na američkom Jugu i radnike koji su izgradili Empire State Building.

Dorothea Lange je cijenjena američka fotografkinja i fotoreporterka koja ne samo da se ubraja u tu tradiciju, već njena kultna fotografija „Majka migrantica“ predstavlja svojevrsnu ikonu Velike ekonomske krize.

Mata Hari: Kreacija Margarethe Geertuide Zelle

Malo tko može reći da nikad nije čuo za tajanstvenu Mata Hari, prvu pravu femme fatale.

Vjerojatno ste pročitali bar nekoliko knjiga ili pogledali nekoliko filmova u kojima je (glavni) ženski lik spretna, inteligentna, šarmantna manipulatorica koja se ne boji svoje seksualnosti. Možda ste čak i pogledali film Mata Hari s Gretom Garbo u glavnoj ulozi.

Iako su ove verzije daleko od istine o životu Mata Hari ili  Margarethe Geertuide Zelle, stvarnost nije ništa manje zanimljiva.

Marjane Satrapi - Humanistkinja obavijena dimom

Kada sam tek počela proučavati Marjane Satrapi (kako bih napisala ovaj tekst) našla sam se pred nezahvalnom zadaćom da podijelim njena djela i njen život u različite odlomke. Ma koliko svako djelo, knjiga ili slika bilo suštinski autobiografsko, uvijek je lakše napisati kratak i informativan tekst o autoru/ici, kad sve nije toliko jako isprepleteno.

Dok sam pisala o njenom karakteru, pisala sam i o njenom djelu, a usto i njenom životu i obrnuto. Ovo postaje još gore jer ne želim detaljno pisati o njenim knjigama jer ne radim osvrt i ne želim otkriti previše zbog onih koji će prvo pročitati moj tekst, a tek tada njen. A kako pisati kratki biografski tekst, kada je on sam već nešto o čemu se radi u Persepolisu, njenom najpoznatijiem naslovu?

Morala sam paziti kako ovo ne bi bio samo veliki blok nekoherentnog teksta, dok sam pokušavala uhvatiti sve konce i poredati ih u neko suvislo tkanje. Nadam se da sam u tome uspjela.

Subscribe to this RSS feed