Tekstovi s ključnom riječi: književnost

Preminula nobelovka Wislawa Szymborska

Poljska pjesnikinja i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 1996. Wislawa Szymborska (88) preminula je jučer navečer u svom domu u Krakovu. Jedna je od najznačajnijih poljskih pjesnikinja, u društvu sa Adamom Zagajewski i Czeslawom Miloszem. Symborska ima 20 knjiga prevedenih na 12 jezika, a Nobelovu nagradu dobila je "za poeziju koja s ironičnom preciznošći omogućuje vidljivost povijesnog i biološkog konteksta u fragmentima ljudske realnosti". R.I.P. TheNews.pl... [G.I.]

Slavenka ili o otporu

Čudni su putevi kojima umjetnost kojoj svjedočimo prizove snagu i ranjivost nas samih. Ova samorazumljiva činjenica opet mi se u punom svjetlu pokazala nakon odgledane premijere dokumentarnog filma „Slavenka ili o boli“ Petra Krelje ovog ponedjeljka u kinu Evropa.

Naša poznata književnica i publicistkinja Slavenka Drakulić u ovom filmu govori o svom životnom i autorskom putu od najranijh dana do sadašnjosti, te borbi s teškom bolešću bubrega koja joj je dijagnosticirana krajem 70-ih godina.

Krelja je već 1983. snimio svoj prvi film o Slavenki „Na primjeru mog života“ , pa se žestoki kadrovi angažirane mlade Slavenke koja društvo pokušava zainteresirati za poziciju oboljelih od ove teške bolesti, pojavljuju i u ovom filmu snimljenom skoro dva desetljeća kasnije.

Film će, saznajemo, na svoju službenu distribuciju još pričekati. Naime, bit će ponovno prikazan tek na predstojećem Zagreb Doxu iduće godine.

Film „Slavenka ili o boli“ jednako progovara o njenom radu, pisanju, ali i tvrdoglavoj borbi s bolešću. Uostalom, Slavenkin je književni opus neodvojiv od njenog promišljanja i proživljavanja tjelesne boli, duševnih stanja straha i otpora strahu kojem nikada nije dozvolila da ju zauzda i udalji od pisanja.

Umjesto da se poput mnogih preda ili uzda u pomoć viših sila, Slavenka je strahu odlučila gledati u oči. Iz tog duela koji je trajao gotovo dva desetljeća ova žena crpila je „literarnu municiju“, ali uspijevala biti majkom i kćeri.

U filmu ima i humora: Slavenka u jednom trenutku kaže da dok nije izvršila prvu transplantaciju bubrega nije ni pomišljala na dulje književne forme poput romana, a s mnogo autoironije gleda i na fascinaciju svoje generacije indijskom kulturom 60-ih godina u jeku hippie pokreta („Htjeli smo učiti i sanskrt, no od toga nije bilo ništa.“)

Otpor, prihvaćanje boli, ali i i njena obitelj Drakulićku su cijelo vrijeme vodili naprijed i dali joj snage i poticaja za stvaranje knjiga poput „Holograma straha“, „Kao da me nema“, „Frida ili o boli“ i ostalih koje su danas među najprevođenijim domaćim djelima na inozemnoj književnoj sceni.

Vjerujem i da gomila mladih ljudi koji se vole zvati kulturnjacima više pojma nemaju zašto se ono Slavenku i ostale četiri „vještice“ početkom ratnih 90-ih pokušalo izbrisat s hrvatske medijske scene. Naime, zamjeren im je nedostatak domoljubne optike jer su se silovanja srpskih vojnika nad Muslimankama i Hrvaticama u Bosni usudile promatrati kao nasilje nad ženama. O svemu tome u bespućima interneta dostupno je mnoštvo tragova, a možda će jednog dana netko o slučaju „Vještica iz Ria“ snimiti i film. Ako ni zbog čega – zato što je slučaj paradigmatski i dade ga se provući kroz neke medijske linčeve novijeg datuma.

Zelda Sayre Fitzgerald - prva prava flapper* djevojka

Bračni par Francis Scott i Zelda Sayre Fitzgerald i danas slove kao ikone doba jazza, izgubljene generacije i tzv. "burnih" dvadesetih prošloga stoljeća. 

Nekonvencionalni i željni medijske pozornosti, svojim su javnim ispadima i ekscentričnim ponašanjem godinama punili novinske stupce i golicali pažnju američke i europske javnosti.

Iako su oboje gajili umjetničke sklonosti, Francis Scott prepoznat je kao književni genij (njegov roman Veliki Gatsby (The Great Gatsby) mnogi smatraju jednim od najboljih američkih romana) dok su Zeldini literarni i slikarski pokušaji uglavnom prolazili nezamijećeno.

Tajna žute sobe - Priča o Charlotte Perkins Gilman

Iako je široj publici najpoznatija kao autorica kratke priče Žute tapete (The Yellow Wallpaper, 1890.), Charlotte Perkins Gilman ostavila je dubok trag u povijesti feminizma i borbe za ljudska prava općenito.

Svojim javnim nastupima i neumornim novinarsko-spisateljskim radom nastojala je senzibilizirati javnost za probleme poput rasizma i rodne nejednakosti koji su duboko obilježili američko društvo na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće. Njezine ideje i praktični prijedlozi (poput podjele kućanskih poslova) bili su neobično napredni za doba u kome je živjela.

Čedna Crvenkapa? ili Koje su prvotne priče poznatih bajki?

Gotovo je nemoguće sa sigurnošću ustvrditi kada su nastale bajke, no ono što je sigurno jest da jedinstven spoj realnog i fantastičnog koji nude već stoljećima golica ljudsku maštu. Svaka kultura i svaka nova generacija iznova ih otkriva, dajući im novi oblik, modificirajući ih u manjoj ili većoj mjeri u skladu s vlastitim ukusom i potrebama.

Golema popularnost filmskog serijala o Shreku koji se na duhovit načina poigrava s likovima iz bajki (Snjeguljica kao majstorica kung-fua, tri praščića koji plešu break dance i sl.) nanovo je pobudila zanimanje za ovaj žanr, pa smo posljednjih godina svjedoci pravoj poplavi raznih (mahom ´modernih´) ekranizacija poznatih priča (animirano-igrani film Začarana koji se poigrava stereotipima o princezama i prinčevima iz bajke, animirane uspješnice poput Jako zapetljane priče, Tko je smjestio Crvenkapici? Čiča-miča (ne)sretna je priča ili recentni film Maleficent).

Subscribe to this RSS feed