Tekstovi s ključnom riječi: fotografija

Nina Katchadourian: Umjetnost u toaletu

Dok mnogi smišljaju različite načine kako bi im vrijeme tijekom leta što prije prošlo, američka umjetnica Nina Katchadourian (na slici) odlazi na zahod, ukrašava se papirnatim kostimom i fotografira u zrcalu avionskog toaleta.

Seriju urnebesnih autoportreta nazvala je Raspored sjedala: Zahodski autoportreti u flamanskom renesansnom stilu.

5 menstrualnih radova koje vrijedi pogledati

Menstruacija u društvu i dalje predstavlja tabu zavijen šutnjom, no umjetnice su upravo te koje otvoreno i provokativno temu mjesečnog krvarenja žena podastiru pred javnost ne bi li se o njoj napokon otvoreno, bez srama, razmišljalo i govorilo.

Jedna od njih je Zanele Muholi, južnoafrička umjetnica i aktivistkinja koja se u svojim djelima (na slici) prvenstveno bavi pravima Afričkih queer osoba. U projektu naziva Isilumo siyaluma (menstrualna bol), umjetnica koristi vlastitu menstrualnu krv kako bi komentirala bol menstruacije na doslovnoj i simboličkoj razini.

My Modern Met: Udruženi umjetnički entuzijasti (web)

My Modern Metropolis web portal je koji omogućava umjetnicima/ icama i drugim kreativnim ljudima povezivanje i dijeljenje ideja iz raznih područja interesa. Kreirana u svibnju 2008. godine, stranica je isprva funkcionirala privatno, ali već nakon tri mjeseca otvorena je javnosti.

Popularnost projekta očituje se u brojkama: u samo jednom mjesecu stranicu posjeti dva milijuna ljudi iz cijeloga svijeta.

Portal My Modern Met pokrenula je Alice Yoo koja je karijeru započela radeći u marketingu MTV-a. Njezin cilj bio je stvoriti otvorenu, prijateljsku i globalnu zajednicu za razmjenu iskustava u kojoj će se intelegentni ljudi osjećati 'na svom'.

Izložba Lalage Snow o vidljivosti PTSP-a

Britanska fotografkinja Lalage Snow fotografirala je i intervjuirala škotske vojnike koji su bili u ratu u Afganistanu. 

Lalagein triptih za svakog vojnika sastoji se od fotografije osobe prije, tijekom i nakon tri mjeseca iskustva rata u Afganistanu, a prati ga tekstualni dio, također iz sva tri perioda, u kojem osoba govori da li se i čega plaši i kako se osjeća u datom trenutku. Snow je izjavila kako je svjesna da postoji mnogo dobrih fotografija ljudi koji su bili u ratu, ali da nije bilo praćenja procesa koliko se ljudi mijenjaju tim iskustvom, te je i sama bila iznenađena kako i koliko se to vidi na njihovim licima i iz njihovih razmišljanja.

Eve Arnold - sjećanje na vrsnu fotografkinju

4. siječnja 2012. u dobi od 99 godina umrla je poznata fotoreporterka koja se cijeli život trudila i uspjevala „uloviti bit čovjeka u 125-om dijelu sekunde“ - Eve Arnold.

 

Rođena je 1912. u Philadelphiji, kao jedno od devetero djece, u siromašnoj obitelji ruskih Židova. Isprva je htjela biti liječnica, no to se promijenilo kad je na dar od dečka dobila kameru Rolleicord. Tijekom drugog svjetskog rata u New Jerseyu je vodila prvu američku  automatiziranu tvornicu za razvijanje negativa.

Godine 1951. počela je raditi za agenciju Magnum kao prva žena fotograf.  Kao jedinu fotografkinju često su ju slali da zabilježi manje bitne događaje koji su uključivali žene ili crnce, no zbog toga je u radu postala vrlo suptilna društvena kritičarka. Proputovala je Ameriku, Kinu, Bliski Istok i Ujedinjeno Kraljevstvo. Sa mužem i sinom šezdesetih se preselila u London gdje je živjela do smrti.

Francesca Woodman - Zagonetka

Iako je živjela kraće od većine vas koji upravo čitate ovaj tekst (samo 22 godine) Francesca Woodman može nam puno toga ispričati.

Francesca Woodman rođena je 3. travnja 1958. godine u Denveru. Njezini roditelji, George (keramičar, slikar i fotograf) i Betty Woodman (keramičarka) bili su vezani uz Italiju pa osim što su joj nadjenuli talijansko ime, Francesca velik dio djetinjstva provodi na selu u okolici Firence, a neko vrijeme i studira u Rimu.

Što je fotografija u značenjskom smislu danas?

Sandra Križić Roban: Ona je slika svijeta.
Ona je okvir onoga u čemu egzistiramo, a za što često nismo svjesni da postoji.

Uvijek se vraćam na Rolanda Barthesa, bez čijeg pisanja o fotografiji mi neke stvari ne bi bile tako kristalno (ne)jasne. On kaže da je "fotografija istodobno prisutna i odsutna". Nje i ima i nema, jer sve u što gledamo ne moramo nužno i vidjeti. To je igra prisutnosti i odsutnosti, razlikovanja u gledanju i u onome što vidimo, u trenutcima u kojima jesmo i oni u kojima smo jednom možda bili, iako ne nužno.

Mislim da je fotografija doista okvir svijeta koji do nas dopire, naravno u metaforičnom smislu. Ne mislim da je to nekakva rama koja će uokviriti bilo koji od naših stavova. U krajnjoj liniji, sve se može sažeti u tom jednom pogledu koji uz pomoć fotografije stremi prema točki nestajanja, pogledu koji ovisi o krivulji koju je moguće uočiti u prostoru koji nam fotograf posreduje, u čemu se nalazi ljepota, smisao ili nešto drugo za čim traga gledatelj. Zapravo, ljepote i zanimljivih stvari ima u nevjerojatnim, često banalnim scenama, u sjenama, na primjer. Dovoljno je pogledati neke radove Borisa Cvjetanovića ili Mirjane Vodopije da bi se shvatila stvarnost koja je oko nas. To će teško bilo koji drugi medij moći predstaviti na taj način.

Subscribe to this RSS feed