Ana Opalić: Ne možemo pjevati egzistencijalističku pjesmu o ljubavi i besmislu u kupaćem kostimu!

Zagrebačka pop grupa Ti, ja i moja mama, proizašla iz - za sada - popularnijeg benda - U pol' 9 kod Sabe ovih je dana trebala imati premijeru video spota za pjesmu Teška kao dno, no sve domaće televizijske kuće odbile su ga prikazati. O tome zašto je njihov spot naišao na takav prijem mainstream medija govori glavan autorica benda, fotografkinja i glazbenica Ana Opalić

 
"Više ne vjerujem u nas, u boga, u spas..." U ovoj pjesmi komuniciraš najviše sa samom sobom, iako se obraćaš voljenoj osobi. Što je bio poticaj za njen nastanak?

Osjećaj besmisla. Sve što pjesma navodi. Osjećaj da je sav trud uzalud. I potreba da to izgovorim i bacim sa svojih ramena. Okrećem se voljenoj osobi, jer ljubav je jedino što u cijelom ovom sranju neupitno ima smisla.

U pjesmi emaniraš tvrdoću i težinu koja je do sada rijetko bila prisutna u domaćem pop rukopisu od strane žena autorica. "Teška kao dno", ne lagana, podatna, submisivna, nježna, kakva dominantno jest ženska figura prikazana u domaćoj pop produkciji. 

Ja stvarno jesam, vrlo često, teška kao dno, teška samoj sebi, ljudima oko sebe, nisam podatna, da sam barem nježna, ali ne, ne, ne... Vjerujem da „osoba“ nije ni muška ni ženska, za samu sebe odmah to potpisujem. Ne zanimaju me nježna ženska strana i slični klišeji. Progovara uvijek osoba.

Gdje je sniman spot i uz čiju asistenciju?

Spot je sniman na slapovima Zrmanje. Voda je bila jako jako hladna. Plivam u nepregledno-crno-nešto ispod stijene preko koje se prelijeva voda. Ispunja me intenzivan osjećaj nelagode. Baš kao što i treba biti za ovakvu pjesmu - tješim se i plivam dalje. Snimale smo 3 dana, u intervalima. Ja sam plivala, Martina je snimala. Bile smo samo nas dvije. Kasnije se cijelu noć nisam mogla zgrijati.

Centralni motiv pjesme i uostalom spota je stalno i tvrdoglavo plivanje protiv struje. Na kojim sve razinama to svakodnevno činiš, i koje su posljedice?

Mislim da je to nešto što nam je apsolutno svima zajedničko. Jer mi nikada ne stižemo na cilj. Cilj je uvijek privremen, čim ga dotakneš postoji novi cilj i trebaš plivati dalje, zar ne?

Bez obzira na naše želje, uložen trud i postignute rezultate voda stalno protiče pored nas i podsjeća nas da ćemo mi biti prvi koji ćemo stati.

Što je, prema tebi, razlog za odbijanja televizijskih kuća da prikažu novi spot za ovu pjesmu? Golo žensko tijelo koje pliva i uzalud se odupire vodenim strujama? Imali smo do sada bezbroj videospotova regionalnih bendova i izvođača u kojima se pije, drogira, vrši nasilje nad drugim/a. U konzervativnoj skali vrijednosti i takvi bi kadrovi trebali biti cenzurirani, no nisu, cenzuriran je vaš spot?

Naš spot nije željela prikazati ni jedna televizija. Zbog „golotinje“. Smiješno zapravo ali u isto vrijeme i očekivano. Svakodnevno nas se zasipa nebrojenim scenama nasilja, kako onim igranim tako i autentičnim dokumentarnim, na golotinju i seks aludira se uporno do granica krajnjeg neukusa i apsurda ali ako napravite artistički spot koji to tijelo koristi jednostavno kao tijelo, bez ikakvih insinuacija i ikakvih seksualnih konotacija, jednostavno kao najprirodniju činjenicu, onda je to odjednom problem. Meni golo tijelo u ovom spotu nije ni na koji način sporno. Ne možete pjevati egzistencijalističku pjesmu o besmislu i ljubavi koja nas od tog besmisla spašava u kupaćem kostimu, zar ne? To bi bilo smiješno kao što je smiješan i strah televizije da prikaže spot.

Zadnja izmjena: 28-09-2017 @ 17:43