Razbijanje 'muške kutije'

'Muška kutija' (The Man Box) relativno je novi izraz koji označava rigidni skup kulturoloških ideja o muškom identitetu. Radi se o društvenim okvirima koji su muškarcima nametnuti kao ideja ‘muškosti’. Dječaci i muškarci koji se nalaze unutar 'muške kutije' pod pritiskom su okoline da poštuju određene norme ponašanja. One uključuju samodostatnost, 'snažno' ponašanje, atraktivan fizički izgled, poštivanje rodnih uloga, heteroseksualnost, seksualnu moć i korištenje agresije prilikom rješavanja sukoba.

Upravo na ovu temu koncentrirali su se autori izvješća ‘Razbijanje muške kutije’ koje je Promundo, organizacija koja se bavi suzbijanjem rodno uvjetovanog nasilja kroz uključivanje dječaka i muškaraca, proveo u suradnji s Axeom, brend kozmetičkih proizvoda za muškarce kompanije Unilever.

Nasilje u pozadini upozorenja ''Budi muškarac!''

Kada je 26-godišnji Chris Harper Mercer prošlog listopada ubio devetero ljudi na fakultetu, javnost se pitala koliko mu je teško padala usamljenost i koja je stvar s njegovom zaluđenošću oružjem. Kada je pak Elliot Rodger u svibnju 2014. godine u osvetničkom pohodu ubio šest, a ranio 14 ljudi, na internetu se naveliko raspravljalo o tome koja bi ga dijagnoza najbolje opisala- narcistički poremećaj ličnosti? Možda je neka verzija permisivnog odgoja rezultirala ekstremnom razmaženošću? Ili je riječ o nekom od poremećaja autističnog spektra? Nismo sigurni/e, ali možda bi pomoglo da malo pustimo zoom i pogledamo širu sliku- može li se u analizi agresije pronaći mjesto za pitanje roda?

Da su muškarci počinitelji daleko većeg broja nasilnih kaznenih djela od žena je potpuno jasna stvar, štoviše, toliko je jasna da se podrazumijeva. Dečko je ubio bivšu curu u bijesnom ispadu ljubomore? Očekivano, neće ona njega. Zapravo, čini se da rod ulazi u razgovor tek kada imamo počiniteljicu, npr. Tashfeen Malik, suučesnicu u masovnom ubojstvu u San Bernardinu u prosincu 2015. godine, u medijima poznatu kao ''samozatajna kućanica i novopečena majka koja je pod nerazjašnjenim okolnostima postala ubojica''.

Mnogi očevi ne znaju da i oni mogu otići na roditeljski dopust

Manje od pet posto očeva odlučuje umjesto žena otići na roditeljski dopust ili s njima podijeliti vrijeme koje će oboje provesti s njihovom djecom. I dalje sav teret natalitetne politike u Hrvatskoj pada na - majke.

Marica, Rajna i Šime. Ova djeca se ne mogu požaliti na skrb koju im proteklih deset mjeseci pruža njihov otac Leo Vukelić. Nakon što je Šime navršio tri godine, njegova je supruga uspjela pronaći posao, a time je dogovor pao da Leo na poslu uzme roditeljski dopust ne bi li mali Šime imao partnera u igranju društvenih igara ili nekoga tko bi s njim provodio kvalitetno vrijeme van kuće.

Mix feminae: Fotografija koja nadilazi granice 'muškog pogleda'

O stereotipnom muškom pogledu znamo sve što se ima znati: radi se o sveprisutnom standardu čiji je diktat uvelike zaslužan za jednoličnost vizualne kulture kakvu susrećemo u svakodnevici. Naše predrasude o tijelu, seksualnosti i rodu uvijek se iznova uspostavljaju putem slika proizvedenih po izlizanoj formuli promatrača i promatrane, muževnosti i ženstvenosti te samorazumljive heteroseksualnosti.

No je li svaki muški pogled isti? Što je sa ženskim pogledom?

Antifeminisitički biseri koji pospješuju širenje mizoginije

Mitovi i dezinformacije osnova su svakog reakcionarnog pokreta i služe da bi poduprijeli sve: od posjedovanja oružja do anti-choice pokreta. Ne iznenađuje stoga da se veliki dio dezinformacija koje opravdavaju rastući trend mizoginije umnaža po forumima o 'muškim pravima', 'pick-up artist' zajednicama te među raznim apologetima silovanja i ženomrscima koji krase krajolik desno orijentiranih medija.

Slijede neki od najčešćih primjera:

Evolucijska psihologija

Dok mainstream konzervativni pokret prigrljuje religijsku formu mizoginije, nova mizoginija preferira svoje argumente prikazati kao 'znanstveno' utemeljene. Anti-feministički pisac James Taranto (koji btw nije znanstvenik) sažeo je ovu teoriju za Wall Street Journal, zauzimajući stav da je evolucija učinila muške i ženske seksualne potrebe potpuno suprotnima, pa tako muškarci pokušavaju doći do što više seksa sa što više žena, dok su žene 'hipergamne', što je novi pseudo-znanstveni izraz za 'kopačice zlata'.

Njegov jedini dokaz jest davno diskreditirana studija iz 1989. godine koja je pokazala da muškarci lakše od žena pristaju na seks s nepoznatim osobama.

Prema ovoj teoriji, žene su nezainteresirane za seks te ga koriste samo kao robu za razmjenu s muškarcima 'visokog statusa'. Ovo vjerovanje omogućava samoprozvanim 'pick-up' umjetnicima da prodaju knjige i drže predavanja muškarcima koji žele naučiti kako lažirati visoki status da bi uspješno zbarili.

Ideja da su muškarci promiskuitetniji od žena također se ne prestaje 'prodavati', budući da se radi o mitu koji podupire muške zahtjeve za ženskom čednošću, a istodobno opravdava njihovu vlastitu seksualnu 'zaigranost'. U realnosti, muškarci i žene imaju otprilike jednaki broj seksualnih partnera tijekom života. 

'Friend zone' / 'Prijateljska zona'

Kada žena shvati da se sviđa muškarcu, namjerno ga smješta u takozvanu 'prijateljsku zonu', navodno ga iskorištavajući zbog ljubavi i pažnje bez da zauzvrat s njim spava. Neizgovorena je pretpostavka da žene uopće ne žele seks, pa ako mogu dobiti muškarčevu pažnju bez seksa, to će i prihvatiti, a muškarci su samo bespomoćne žrtve ove stravične intrige.

Muškarci koji vjeruju da su smješteni u 'prijateljsku zonu' također vjeruju da žena koja ih je tamo smjestila stupa u seksualne odnose s drugim muškarcima koji su dovoljno pametni i okrutni da seks iznude.

Stvarnost nam (nažalost) sugerira da žene koje koriste rečenicu 'Budimo samo prijatelji' u mnogim slučajevima samo pokušavaju ublažiti svoje odbijanje.

'Seksualni zlostavljači su samo čudni tipovi sa dobrim namjerama'

Sve češća preokupacija mizoginičnih foruma i blogova jest stvaranje opravdanja za seksualno zlostavljanje. Jedno od daleko najpopularnijih jest da se radi o društveno neprilagođenim, no dobronamjernim muškarcima.

U nekim slučajevima, apologete će čak vjerovati da žene imaju dvostruka mjerila te da će tvrditi da su seksualno zlostavljanje 'samo ako je počinitelj ružan.'

Iako ponekad zlostavljanje dolazi u formi 'upucavanja', radi se o konkretnim prijetnjama, neprikladnim zahtjevima ili neodustajanju nakon što je žena već izrazila svoju nezainteresiranost.

 

'Žene često lažu o silovanju da bi zataškale vlastitu indiskreciju'

Novi mizoginisti nisu najdosljednija grupa ljudi; s jedne strane tvrde da žene koriste seks za stjecanje novca/statusa, a s druge strane kako se često zanesu trenutkom pa završe u krevetu iako to nisu namjeravale. Iako je potonje bliže istini, muškarci su kao i žene prilično sposobni zanijeti se u situaciji, no rastući mit govori kako žene redovito žale svoje postupke te odlučuju lažnim silovanjem prikriti svoj vlastiti odabir.

Prethodno spomenuti stručnjak, James Taranto iz Wall Street Journala, tvrdi kako je većina silovanja zapravo koncenzualni pijani seks, te implicira kako većina žena samo želi zataškati svoje ponašanje. 

Ovo je, jednostavno rečeno, laž. Nitko nikada nije zastupao stav da se pijani seks s pristankom može svesti pod silovanje. Nedostatak koncenzusa jest ono što čini silovanje.

Lažne optužbe za silovanje nevjerojatno su rijetke. The Innocence Project pokazuje kako se u većini lažnih optužbi silovanje zaista i dogodilo, no optužena je kriva osoba. Možda se desilo u nekom trenutku u vremenu da je žena pokušala sakriti svoje seksualne odluke pozivajući se na silovanje, no primjeri takvih situacija previše su rijetki da bi ih se pronašlo, što je upravo suprotno od “često”.

Iako se navedeni mitovi mogu olako odbaciti kao puko baljezgarenje muškaraca (i njihovih ženskih saveznica) koji žele okriviti žene za svoje vlastite promašaje, opravdati svoje vlastito seksualno maltretiranje i zanemariti realnosti seksizma, ignoriranje mizoginije neće učiniti da ona nestane. Njezine laži i misinterpretacije moraju se konfrontirati, glasno i često. 

Prilagodila: Petra Bezjak; Izvor: Salon

''Budi muško'' - reakcije dječaka i muškaraca

Muškarcima i dječacima, nemali se broj put tijekom života, dobacuju izjave poput: „Razgovaraj kao muško!“, „Budi snažan, ne plači!“, „Ponašaj se kao muškarac!“, no što uistinu predstavlja fraza 'budi muško'?

Ova poruka do muškaraca, od njihove okoline ali i od strane medija, dolazi u ranoj dobi te upravo zbog toga ima velik utjecaj na njihovo djetinjstvo i odrastanje. Cut Video je u sklopu svog projekta One word pitao dječake i muškarce u dobi od 5 do 50 da pojasne na što ih asocira izjava 'budi muško'.

Izbjeglička kriza: Demilitarizacija maskuliniteta

U fotografijama s europskih granica pojavljuje se novi narativ o tome što znači biti ranjiv, biti muškarac, reći ne ratu i postati izbjeglica. Tri fotografije izbjegličke krize ostavile su posebno snažan dojam na nas kao potrošače vijesti s druge strane televizora.

Prva fotografija odnosi se na suvremeni prikaz Bogorodice s djetetom: Sirijac Laith Majid čvrsto drži svoje dvoje djece dok ga dovode na obalu grčkog otoka Kos nakon što im se brodić prevrnuo. Njegovo lice, iskrivljeno je od očaja i ne može suspregnuti suze. Fotograf Daniel Etter objasnio je da nije posebno osjećajna osoba, no još ga rasplače slika Laitha Majida i njegova reakcija kada je s obitelji stigao u Grčku.

Femi OFF! - O tetkicama i autohomofobiji

Upravo je prezir spram feminiziranosti ono po čemu profili hrvatskih gej muškaraca na internetu odudaraju od njihovih zapadnih pandana, i to u onoj mjeri u kojoj Hrvatskoj prevladava dobri, stari seksizam i mizoginija.

Subscribe to this RSS feed